Neka Zemlja Počiva U Miru: Zašto Ne Možete Tako Razgovarati

2024 Autor: Bailey Albertson | [email protected]. Zadnja izmjena: 2023-12-17 12:55

Zašto kršćani ne mogu reći "Neka zemlja počiva u miru"

Malo pravoslavnih zna zašto je nemoguće reći „Pustite zemlju da počiva u miru“kad se sjećate preminule osobe. Ova fraza izražava tugu za prošlošću i mnogi je koriste, ne znajući da je u suprotnosti sa svim kršćanskim dogmama.

Porijeklo fraze

Ovaj se izraz pojavio u neznabožačka vremena, kada su ljudi vjerovali da se duša ne dijeli s tijelom nakon smrti osobe. Stoga je tijelo preminulog dobilo svakakve počasti i pružalo udobnost: građene su luksuzne grobnice u koje se stavljala odjeća, oružje i nakit. Negdje je čak postojao običaj da se sa pokojnikom sahranjuju njegove žene, sluge, robovi, psi, konji. Takođe, neznabošci su vjerovali da zemlja može pritisnuti tijelo pokojnika, pa su mu, opraštajući se, poželjeli "počivati u miru".

Često se u davnim vremenima koristio izraz „neka zemlja počiva u miru“. Tada je to značilo poželjeti pokojniku lagani zagrobni život, u čije postojanje su ljudi tog doba vjerovali. Sačuvani su drevni rimski nadgrobni spomenici, na kojima je ovaj izraz ugraviran u nekoliko varijacija kao natpis:

• STTL je skraćenica latinske fraze "Sit tibi terra levis", što znači "Neka počiva zemlja u miru".
• TLS - "Terra levis sjedi", u prijevodu "Neka zemlja počiva u miru."
• SETL - "Sit ei terra levis", što znači "Neka počiva ova zemlja u miru."

Na fotografiji je fragment drevnog rimskog nadgrobnog spomenika na kojem se mogu razlikovati riječi "Sit tibi terra levis"

Neki od istraživača sigurni su u upotrebu ove fraze u starom Rimu kao prokletstvo nad mrtvim neprijateljem. Rekavši "zemlja u miru", poželjeli su osobi da od nje neće ostati tragova ni u zemlji ni u sjećanju potomaka.

Zašto "Neka zemlja počiva u miru" ne bi trebalo da kaže pravoslavna osoba

Ova često korištena fraza suprotna je kršćanskoj kulturi, prema kojoj duša osobe nakon smrti napušta tijelo i uzdiže se na nebo. U pravoslavnoj religiji duša dominira smrtnom fizičkom ljuskom, a vjera u njenu besmrtnost pokazuje se obavljanjem pogrebne službe i drugih kršćanskih pogrebnih obreda. Stoga bilo kakve želje za tijelom nemaju nikakve veze sa stanjem duše pokojnika.

Stoga se ne treba truditi da bogato ukrasi grob, sahrani bilo kakve dragocjenosti s pokojnikom, kao što mu se ne želi ni da počiva u miru. Bilo bi mnogo korisnije počastiti njegovo sjećanje molitvom i parastosima. Kada se prisjećamo pokojnika, bilo bi ispravnije upotrijebiti drugi izraz - poželjeti mu Kraljevstvo nebesko.